UČENICI KNJIGE

UČENICI KNJIGE

Predavači Knjige su stručni deo čovečanstva koji omogućuje slušaoce kao učenike da nauče iz školskog programa koji je za svaku grupu određen.


“Učenici Knjige” preko predavača uče od prvog razreda kao program za prvi razred gde je i početak učenja.
Kraj učenja po školskom programu je različit, ali postoji i kraj, dok po “Knjizi” koja se okreće koja je moćna da uči čovečanstvo celog života.


Zašto se razlikuje učenje koje uče “Učenici Knjige”, To su deo čovečanstva koji uče od strane predavača ili učitelja, a mogu da čitaju knjigu kao čitaoci, mogu da slušaju sa kasete i CD.a kao slušaoci Knjige.


Ako učenici koji tek uče pisati i čitati “Knjigu” oni naravno nemogu sami čitati “Knjigu”.
Za čitanje Knjige treba biti kao što sam već naveo pismen i školovan, najmanje jedan školski razred ili jednu školsku godinu.


Slušati Knjigu mogu i oni koji nisu ili nemaju taj jedan razred školovanja, pa čak i oni koji nisu još pošli u školu.
Slušati Knjigu mogu sva deca koja nauče pričati, ato je već u drugoj godini života.


Deca od dve godine života ili starosti mogu da slušaju Knjigu koja je snimljena na kasetu i CD-u.
Jedan deo čovečanstva može da čita Knjigu kao Čitaoci Knjige.


Drugi deo ili veći deo čovečanstva može da sluša sadržinu Knjige.


Najveći deo čovečanstva može i ima moć da predavanjem predavača uči sadržinu Knjige kao učenik Knjige.


Šta će učenik od predavača učiti to ovisi od predavača. Veliki rizik je da deca i svi ostali učenici nauče nešto što nije dobro ili što je negativno, ako je sadržina Knjige negativna.


Ja sam rekao da ima veliki broj knjiga koje imaju svoju sadržinu kao pozitivno, pa se ta pozitiva preko predavača prenosi na učenike pozitivno.


Učenici Knjige mogu biti svi kao što su čitaoci i slušaoci.
To znači da i oni koji znaju čitati mogu učiti preko predavača.


Posebno slušaoci Knjige koji su ugroženi pa nemogu čitati Knjigu.


Kao što je to slučaj:

neznanje čitati
ili su slepi
ili su deca predškolskog doba, kada takođe neznaju čitati.
“Knjiga” koja se okreće daje moć da svoju sadržinu prenese

 

skoro na sve delove čovečanstva:
na mladi deo,
na stari deo,
na nepismene,
na one koji nevide čitati ili na slepe.


“Učenici Knjige” je deo čovečanstva koji je po čovečijem zakonu i obavezno da pohađa Nastavu.
Grubo se može reći poseća predavača Knjige ili sluša predavača koji je ovlašten da predaje po Školskom programu.


Školski program uči čovečanstvo ograničeno pa se jednom i završi ili postane kraj učenja.
Dok sadržina “Knjige” koja se okreće je iz neograničenog programa ili iz beskrajnog programa, tako da čovečanstvo uči ceo vek ili ceo život.


Kada se kaže beskrajni prostor, a taj beskrajni prostor napunjen bezbrojnim stvorenjima.
Neka stvorenja su beskrajno velika, neka su beskrajno daleko i tako sve u beskrajno.
Kada je skoro sve beskrajno onda postoji i moć beskrajnog učenja.


”Knjiga” koja se okreće ima beskrajnu moć zato što je sadržina te Knjige beskrajna.


Učenici “Knjige” koja se okreće koja ima beskrajnu moć su učenici koji postaju beskrajno moćni.
“Učenici Kjnige” ako ne dobiju mogućnost da u školskom programu uče preko predavača sadržinu “Knjige” koja se okreće neće ništa izgubiti.


Oni će dobiti iz same “Knjige” koja se okreće moć da uče direktno iz Knjige pa će im Knjiga služiti kao predavč svoje sadržine.


Svaka Knjiga je napisana iz “Uma” čoveka koji ima beskrajnu moć, samo što su mnoge Knjige pisane sa ograničenim brojem tema.


Jedina Knjiga koja je napisana sa neograničenim brojem tema, temica, pitanja, odgovora je “Knjiga” koja se okreće, koja donosi svima puno sreće.


Kada se kaže “Učenici Knjige”, a najveći deo čovečanstva su učenici, bilo od predavača sadržine Knjige, bilo direktno učenje iz “Uma” koji je beskrajno moćan.


Onaj koji uči od predavača on uči ograničeno iz ograničenog programa po čoveku napravljenim školskim planom učenja.
Direktno učenje je ono učenje koje Ja dajem, a to je sadržina “Knjige” koja se okreće, a ta sadržina “Knjige” koja se okreće je u “Umu” svakog čoveka.


Pa možemo reći da je “Knjiga” koja se okreće napisana iz “Uma” koji je beskrajan, tako da može svako da napiše “Knjigu” koja se okreće.


Još jednom “Učenici Knjige” nisu tek onako dobili titulu “Učenici Knjige”, već su sposobni da koriste svoj “Um” koji je beskrajan, pa da i sami napišu Knjgu kao što je i “Knjiga” koja se okreće koju sam Ja sam pisao iz istog “Uma” kojeg imaju svi.


Iz tog moćnog “Uma” čoveka se može čitati, pisati, i pričati ili tačnije Ja čitam moj”Um” i pišem na papir od kojega će postati Knjiga, ako neću da pišem Knjigu, Ja mogu da čitam iz “Uma” direktno, pričam slušaocima Knjige iz “Uma” i predajem direktno “Učenicima Knjige”.

 

Čovek može da čita iz “Uma” ono što je učio pa da prepriča i napiše, ali to je iz ograničenog programa što je čovek naučio.


Onaj “Um” koji Ja spominjem nije vezan iz učenog programa već poseban “Um” koji je moćan da čoveku da ili prenese informacije koje nikada nije čuo, video ili doživeo.
To znači da čovečiji “Um” ima moć da sazna sve što bude poželeo i preda ta saznanja da čovek napiše ili nacrta ili ispriča.


Može se reći da čovečiji “Um” daje sve po potrebi ko je je čovečanstvu potrebno bilo nešto poznato ili nepoznato.

Sve što čovek nezna saznaće iz “Uma”, a “Um” je izvor neograničenih saznanja.
Kao šta je i moja “Knjiga” koja se okreće, izvor neograničenog saznanja.